< siječanj, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Something about me

hmm... kaj reci...
studiram...
doobroo je :)

A few quotes

Things are only impossible until they're not.
Jean-Luc Picard

He hoped and prayed that there wasn't an afterlife. Then he realized there was a contradiction involved here and merely hoped that there wasn't an afterlife.
Douglas Adams

I know not with what weapons World War III will be fought, but World War IV will be fought with sticks and stones.
Albert Einstein

You don't have to suffer to be a poet; adolescence is enough suffering for anyone.
John Ciardi

Those who dream by day are cognizant of many things which escape those who dream only by night.
Edgar Allan Poe

utorak, 30.01.2007.

...And so I face the final curtain...


Muka mi je.

Jela sam prvi put danas. Sad. Previse najednom. Muka mi je.

Sutra u ovo vrijeme sve bude gotovo.

Sutra u ovo vrijeme cu ili plakati ili hodati po gradu... Vjerojatnije plakati...
Sometimes it seems like it's all i'm doing lately...

Sutra, 16:40 ja, poisonica, drzim svoj prvi kao sat (uvodnih 15min) u osnovnoj skoli...

May the force be with me...



| komentari (4) | print | # |

subota, 13.01.2007.

Change(s)


Ne volim promjene, makar su ponekad korisne i stvarno potrebne.

Ne volim mjenjati rutinu, kad ne odem na predavanje ne znam vise koji je dan i sve se ispremiješa.

Čudno.

Nisam znala da možes postati ovisan o nekome.

Razmišljam previše zadnje vrijeme, a istovremeno me puno stvari o kojima bi trebala razmišljati uopće ne dira.

Čudno.

12.1. :)

Čudan dan nakon još čudnije noći.




Do you think they'll notice it?



| komentari (4) | print | # |

subota, 30.12.2006.

And fankly, my dear, I don't give a damn


Danas kad sam upalila tv bas je onaj tip koji je Scarletin muž u Gone with the wind to govoril.
:) bas mi se dopalo :)

Kak mene male stvari mogu jako razljutiti. Naravno sve je pocelo opet nevinom porukom
Kak si? Ima kaj novoga?
Nema. Kak pa si ti?
Dobro. Farbam sobu.
Zake? Koja boja?
Tak plava. I ima kaj novoga?
Pa nema. Sve po starom.
Kak je on? (zake joj je uvije to sljedece pitanje, mislim nema frke kaj pita al ono...)
Dobro. Ko i obicno. Zake? Vidla nas je njegova sestra jucer skupa (mislim budala koja nemre sutjeti kad bi trebalo)
Aha. znaci bu neke s vas! (kaj bi to trebalo znaciti?)
Pa ne da bu, nego je :) (bila sam pristojna i dela smajlica)
Pa ono neke vise? (KAJ VISE!? Znaci ak sam mu vidla sestru to je odmah inicijacija u familiju? omg!)
Kaj vise?
Pa znas
Ne ne znam. Ne kuzim.
Ma ne znam kaj sam htjela reci. (vraga ne znas)

Ah...
nista ljudi, udajem se za 2 dana, imamo u planu 5 djece koji budu se zvali Ivo Đivo Mara Kata i Štefica

Poludim kad planira umjesto mene! Ne znam zake me tolko zivcira. Kaj smo se tolko udaljile?

Ma ne znam.

Ajd da pisem o ljepsim temama.

He he ima jos par stvari koje ne bi htjela zaboraviti a mob mi se cudno ponasa pa ponekad obrise poruke koje ne bi trebal pa ak nemate nist protiv bum tu par stavila

'Vec mi je dosadno' (poslana 3 sata nakon kaj smo skupa dosli vlakom doma)
'Mogli bi van'
'Drago mi je kaj si mi rekla ono kaj si mi rekla al sad nemrem spati zbog tog kaj si mi rekla'

:)

Greeneyes zadnje vrijeme nekak i nema bas (pre)fora poruka tipa 'Ucim vec 3 sata prvu stranicu' :)
I miss that



Vise uopce ne znam o cemu bi pisala. Zato me tak rijetko i ima tu. Nekak je sve dobro i puno pricam s ljudima pa mi ne treba jos jedan ispusni ventil :)
Jel to dobro :)

Valjda je.

Pa ak se ne vidimo sretna vam nova godina i nek bude bolje od ove :)



| komentari (3) | print | # |

srijeda, 06.12.2006.













If you give up your dreams, you die.











Am I dead then?





(sigh)



| komentari (3) | print | # |

nedjelja, 26.11.2006.

The Bohemian Girl

Arline:
I dreamt that I dwelt in marble halls,
With vassals and serfs at my side,
And of all who assembled within those walls,
That I was the hope and the pride.

I had riches too great to count, could boast
Of a high ancestral name;
But I also dreamt, which pleas'd me most,
That you lov'd me still the same,
that you lov'd me, you lov'd me still the same,
that you lov'd me, you lov'd me still the same,

I dreamt that suitors sought my hand,
That knights upon bended knee,
And with vows no maiden heart could withstand,
They pledg'd their faith to me.

And I dreamt that one of that noble host
Came forth my hand to claim;
But I also dreamt, which charm'd me most,
That you lov'd me still the same,
that you lov'd me, you lov'd me still the same,
that you lov'd me, you lov'd me still the same,
That you loved me still the same.

(At the end of the romance, Thaddeus presses Arline to his heart.)

Arline: And do you love me still?

Thaddeus: More than life itself.









| komentari (3) | print | # |

ponedjeljak, 20.11.2006.

I'm back

Evo danas sam odlucila napisati nesto pa da krenem ispocetka.

Preskocit cu sve one zivcane slomove, muke po praksi, depresije nakon metodike, depresije nakon prakse, plakanje bez razloga, glad jer ne stignem jesti, kronicnu neispavanost, prljav stan, kišu i prljavštinu... i pisati o tome kaj je bilo dobro u proslih par tjedana.

Rodendan
Bilo je ok. Bila sam na faxu do pol 5 pa jurila doma narezati kolace pa su cure dosle oko 6. Pile smo (colu naravno) i puuno jele. Bilo je ok. Nisam taj dan puno plakala pa sam bila ok. Dobila sam cvijet :) ciju sliku bi stavila da znam kak. Nek mi neko veli kak se stavljaju slike ;) i masku za oci (ko one kad amerikanci idu spavat) i komplet za dorucak i papuce i puno cokolada i ... kutijicu

Nije me bilo strah vidjeti kutijicu. (if you know what i'm getting at) Bi li se trebali zapitati wtf je s menom kaj se ne uspanicim kad vidim kutijicu? ah well (slegne ramenima)

Interliber
Isle smo u sri nakon barbaricke i hodale i hodale i hodale i trosile... Kupih collocations i idioms i sex i grad i neku knjigu o pivu za jel.. njega.
Bilo nam je super :)

Briljantin
Vec sam zaboravila kakav je to osjecaj cekati pred kazalistem i gledati sve one posh dame i sponzoruse (da ste samo vidli kakvu minicu je imala i kak joj je tip bil star). A tek kad smo suzy i ja sjele (u sredinu na balkonu) it all came back to me... Cekolica, kazaliste, srednja, mcdonalds... joza... ah... the feeling... a predstava... pa ljudi, ak ulovite karte (mi smo zadnje dvije uzele 10 dana prije predstave i btw sorry anamarija kaj si izvisjela) obavezno odite... tak se nisam smijala vec... mjesecima... bas je bil super osjecaj spontanog vriska publike kad profa napravi spagu (naravno prof engleskog i glumi ju musko) .... ah...

Nedjelja
Ok su nedjelje. Noci su super. Volim nedjelje. I ponedjeljke ujutro. Al samo do pol 8. Poslije vise ne. ;)


Pa u biti i nema puno dobrih stvari ali ide nekak.

Rezignirano.

------------------------------------------------------------------------


A sad jadanje.

Bila sam tolko glupa pa pitala kaj smo za novu godinu. Guess kaj je odgovoril.
I onda me pita zake se durim. (Inace, silent treatment ga ubija u pojam. )

I tak je bil dragi, a ja si nisam mogla pomoci i samo malo, malecno sam plakala.

Mrzim to vrijeme, previse ocekujem, jer bi na neki nacin bilo i normalno da smo onda skupa. Pa kaj bi to bilo tak lose za idemo skupa potockom. Jebi ga, pa kaj onda ak nas neko vidi skupa. Isto tak, kad velim curama da njegovi ne znaju za mene, ili da se ne drzimo za ruke po gradu i ne cmacemo na javnim mjestima onda vele da smo cudni. Pa kaj onda ak ne radimo nist od toga, ali pa mogli bi ici skupa na novu.

lijeva strana mozga: S cim se ja zamaram. Ima jos mjesec i pol.

desna strana mozga: Kaj nas se srami?

lijeva strana mozga: A tak je inace dobar. I kuhal mi je caj i bil kraj mene dok sam well rigala cijelu noc.

desna strana mozga: Kaj nisam dovoljno dobra/zgodna/pametna/plava/prsata za pokazivanje? Pa tak me skoro svi znaju.

Mrzim to vrijeme.

I veli mi da mu mogu sve reci... al ne mogu. Zasto? ne znam. al jednostavno neke stvari je pretesko pitati.

I pita kaj je napravil. Nist nije napravil. That's the problem.

Bum bolje.

Cim prode sve to.








| komentari (3) | print | # |

četvrtak, 19.10.2006.

That's me in the corner...

Kolegice, ne očajavajte...

Panic attack...

Diši... (dišem)

Obriši nos... (brišem)

Diši...

tipkaj...

Ak sam ikad imala grozan (tje)dan onda je to ovaj.
Trebala sam odabrati knjizevni i jezični seminar. Na jezični sam upala bez roblema jer je u 8 ujutro. A i tip je preeezgodan. Na književni smo čekale, i čekale i čekale i onda dođe cura i veli da danas ništ od upisivanja da bude sljedeći tjedan. Skpili smo stvari, sendviče stavile u torbe kad doleti asistentica s listom za upis. Pol ljudi je otišlo tak da sam i tu upala bez problema. (na stranici faxa nas nazivaju poluidiotima i zabijačima noževa u leđa kolegama) (ko im je kriv da su otišli, svaki drugi bi se isto upisal)
Za 2 sata se pojavila obavijest da će sljedeći dan biti upisivanje za taj isti seminar koji smo mi već upisale. (Kak onda nama ne priznaju to ili koji k...)
Dođemo mi sljedeći dan kad ono 1000 ljudi čeka u hodniku, nema zraka, glad, žeđ, smrdljivi pazusi... Gužvetina...
Dođe asistentica i vele 'jučer su studenti 2. god pregazili lektoricu tu i tu i ako se danas neko i takne nas, mi ćemo vas sami raspodijeliti' Objesila je liste na zid hodnika i

JUUUUURRRRRIIIIIŠŠŠŠ

Kroz milijun laktova, trbuha, glava probijem se ja do liste za kic i počnem pisati, ja, s., j., a., t. treba još ko? valjda ne. s. nas je upisala za irski. riješeno.
Previjamo rane i odlazimo se upisati na vježbe. Gužva.
'ima vas previše, izvadit indekse da vidimo ocjene. Primam 11 ljudi' (nas 50) Upala sam. Na sreću.
Odlazim na vježbe iz inf i tip veli da on održava predavanja u knjižnicama po zg-u i da ne tolerira kašnjenje, ko ne dođe nema potpisa,ergo, nema ispita. (prve vježbe mi traju do 5, kad ove počnu)

Nervous breakdown no. 15 this week

Pokušavamo ga uvjeriti da ta njegova ideja i nije najbolja, ne sluša, govore mu i drugi da jedva stižu na vježbe a kamoli negdje vani, ne sluša, trubi svoje...

Danas šaljem mail lektorici, da ne mogu na njene vježbe, zbog ovog idiota (u mailu profesora), da mi je jako žao ali da je zbog takve situacije nemoguće da sam kod nje do kraja sata.

Pokušat ću se upisati u petak opet kod nje. Sa svojim (NE)lošim ocjenama (kad su 4 i 3 bile loše iz jezičnih?!) ak ne bude mjesta?

well

nervous breakdown no.16


... kolegice ne očajavajte...





| komentari (4) | print | # |

srijeda, 04.10.2006.

It's cloudy again

Raindrops keep falling on my head... And just like the guy whose feet
are too big for his bed, nothing seems to fit. Those raindrops are
falling on my head, they keep falling.

So I just did me some talking to the sun. And I said I didn't like the
way, he got things done... sleeping on the job... those raindrops are
falling on my head, they keep falling.

But there's one thing I know: The blues they send to meet me won't
defeat me. It won't be long till happiness sleps up to greet me.

Raindrops keep falling on my head but that doesn't mean my eyes will
soon be turning red. Crying's not for me cause I'm never gonna stop
the rain by complaining. Because I'm free. Nothing's worrying
me.

It won't be long 'til happiness steps up to greet me

Raindrops keep falling on my head but that doesn't mean my eyes will
soon be turning red. Crying's not for me cause I'm never gonna stop
the rain by complaining. Because I'm free. Nothing's worrying
me.




| komentari (5) | print | # |

subota, 30.09.2006.

Bla

Dosadno mi je.

Nekak nije to to kad se izlezavam i znam da ne moram nist uciti. Nekak je ljepse 'krasti' vrijeme za gledanje tv-a ili buljenje u zid i meditiranje i sve ostale gluposti koje su u tom nekom trenutku puno vaznije od ucenja. Sad kad je u biti sve gotvo i kad sam 'slobodan covjek' nekak mi je sve to dosadno.

Malo prije sam se vratila iz 'vana'. Nekak mi je to cudno da se tu u zg vratim doma vec oko pol 12. Samo zato jer necemo ici s nocnim tramvajima doma. Bile smo u Tolkienu. Bas volim ici na gornji grad. Nekak uvjek razmisljam kak mora biti lijepo kad si s deckom i sjedite na onom zidicu zagrljeni i gledate grad i pricate o svemu i nicemu. I ti mu nasonis glavu na rame i samo ga slusas kak dise i sretna si i nema tog faxa ili problema koji te muci... (ja se panicno bojim visine, on me ne grli u javnosti, fantaziram i tak)

Jele smo kebab. Cudan je. U onoj maloj kebab-prodavaonici ;) u tkalcicevoj. Dugo smo cekale, ali u biti fino je, malo prevec mesa za moj ukus, ali onaj neki sir i umak su mu super. Ali obavezno treba imati neki sok ili nesto jer je pikantno i umres od zedi do doma. :) Jele smo ga sjedeci na nekoj skarpi u tkalcicevoj dok su oko nas prolazili ljudi (ko klosari smo izgledale he he) al bas nam je bilo fino i tak punim ustima raspravljamo kak smo sigurno deckima neodoljive tak zamusane i tu na skarpi kad evo nekog tipa i veli nam bok i pokupi bicikl koji je bil svezan iza nas :) to je bil vrhunac veceri :)

idem spat. nisam bas dobre volje. boli me trbuh. nisam to smjela jesti.

eh...


i hocu ici doma

i necu se gurati za upis u grupe na faxu :(

smjc...




| komentari (2) | print | # |

nedjelja, 24.09.2006.

Reit proper tok

Ah'm sittin im mi little chair
Wi papers scattered abath
Bu' mi mind i'nt really on t job
In ta ge mi yer'll a te shant (and to get to me, you would have to shout)
Yer see Ah'm what thi call a student
One of them wierdos wi funny 'air...

I tak se pobija 12 god ucenja Standardnog Engleskog...
Kaj je meni to trebalo...
Istina, ovo gore je Standard Northern English al ipak...

sigh...



| komentari (7) | print | # |

<< Arhiva >>